Danas i sutra u Kutini se održava regionalni vinski festival MoslaVina, ususret kojem je u Kleti Romić održana radionica „Moslavački vinski vremeplov“. Iako se na prvu može pomisliti kako je riječ o povijesnom presjeku sve popularnije autohtone sorte škrlet, na radionici su – ciljano – predstavljena vina od raznih sorata. Osim – škrleta.
Jedan od razloga je taj što Moslavina ima zanimljivu i raznovrsnu povijest vinarstva koja seže daleko duže od posljednjih 15 godina, tijekom kojih je škrlet postao popularan. Da ne bude zabune, Moslavci škrlet naprosto obožavaju, no ovom se radionicom htjelo ukazati na širinu moslavačkog sortimenta, kao i na činjenicu da je riječ o vinarima koji su uistinu veliki znalci, samo što možda nisu toliko popularni kao njihovi kolege iz drugih, razvijenijih vinskih regija.
Moslavački nas je vremeplov odveo unatrag i po nekoliko desetljeća. Od ukupno dvanaest kušanih etiketa, uz još dvije butelje iznenađenja, najmlađa je imala „samo“ pet godina. Riječ je o Rajnskom rizlingu vinarije Novosel iz 2017. godine, koji je, kao i uostalom sva vina kušana te večeri, pokazao iznimnu svježinu i zdrave kiseline. Izabrane etikete mahom su šampioni ili osvajači zlatnih medalja na kutinskom ocjenjivanju vina, koje slovi za jedno od najstrožih u Hrvatskoj, pa stoga nema sumnje da je riječ o prvoklasnim vinima.
Voditelji radionice, Nikica Katić i Hrvoje Košutić kroz nekoliko godina obilazili su arhive i podrume svojih kolega, moslavačkih vinara, kako bi pronašli i izdvojili primjerke za ovu radionicu. Većina kušanih vina već odavno nije dostupna na tržištu, a od nekih smo doslovno kušali posljednje sačuvane boce, što je ovu sjajnu radionicu učinilo još posebnijom. Najstarije kušane etikete – Chardonnay Jagačić i Rajnski rizling Jelačić u podrumu su čekala ovu posebnu priliku još od 1997. godine!
Kušalo se osam mirnih bijelih vina, među kojima nekoliko "odležanaca" (primjerice Katićeva vrhunska kupaža Dragonada, nastala „u inat“ djedu koji se nije slagao s Nikičinim načinom vinogradarenja), a prisutne su najviše oduševile kupaža Blaž 1998 i Chardonnay 2003 vinarije Mesarić. Od crnjaka predstavljeni su vrhunski uratci Pinot Crni Risovac vinarije Igora Ivančića (2012), te Cabernet sauvignon Jančar (2015). Predikati su najviše iznenadili izborom sortimenta – kušala se Mesarićeva dišeća ranina IBPB (2012) i Jančarov moslavac (također IBPB, 2015). Za kraj, dočekalo nas je „iznenađenje u gostima“ - visokonagrađivana izborna berba prosušenih bobica mirisavog traminca s prestižnog kutjevačkog položaja Mitrovac. Prijatelj vinara Ante Miličevića, opisao ga je kao „Jedino vino koje me podsjeća na poljubac Sonje iz 1956. godine“ (:
Zanimljivo je napomenuti kako niti jedno od kušanih vina nije otišlo u redukciju, iako nisu bila ciljano pripremana za arhivu, niti su čuvana u idealnim uvjetima. To puno govori o nekadašnjem (moslavačkom) podrumarenju, orijentiranom više na vino (i zahtjeve sorte) nego na samog potrošača. Danas je situacija obrnuta, pa se vina često „pudraju“ kako bi u očekivanom konzumacijskom razdoblju od prvih 6 mjeseci od puštanja na tržište, maksimalno ugodila nepcu konzumenta te u konačnici, aktualnom „okusnom“ trendu. Nije sporno da znanost i tehnologija mogu i trebaju ići u korist podrumarenja – pa i zadaća im je olakšati ionako težak vinarski posao. Svakako valja poslušati i zahtjeve tržišta. No postavlja se pitanje „do koje mjere je (needucirani) kupac u pravu?“
Za kraj možemo samo zaključiti kako moslavačka vina uistinu graciozno stare. Ovaj kultni vremeplov još je jednom pokazao i dokazao kako, bez obzira na tlo, klimu i položaj (koji u Moslavini često nisu idealni), o konačnoj kvaliteti vina odlučuje nitko drugi osim samog vinara. Ova mala, ali moćna vinska regija u tom kontekstu zaista ima što za ponuditi, jer, kao što znamo; bez -vina, ne možeš reći Moslavina (:
---
Tekst i Foto: Irena Lučić, diWine Croatia
Comments