"Ako za svetog Vinka sunce peče, onda obilno vino u bačve poteče.", tvrdi narodna poslovica.
Je li peklo ili nas je samo grickalo svojim zubićima, diskutabilno je, no svakako nam je izmamilo osmjeh na lice, kada smo nakon trosatne vožnje stigli u Zmajevac. Mala, ali moćna press delegacija uputila se na poziv Tome Jakopovića, poznatog hrvatskog sommeliera i osnivača Vinskog kluba, u Baranju kako bismo prisustvovali tradicionalnom slavlju Vincekova, Vincelova ili - kako ovaj blagdan zovu u baranjskom kraju - Vinceške. Datum je to od kojeg se računa nova vinogradarska godina i nakon kojeg kreće orezivanje trsova. Tradicionalno, na trsove se vješaju slanina i kobasice, te ih se zalijeva vinom uz molitvu svećenika koja osigurava rodnu godinu i dobru berbu.
No, proslavu valja započeti kako treba - ipak smo u Slavoniji. Goran Matijević, vlasnik vinarije Zlatno brdo i naš domaćin dočekao nas je pored gatora s već naloženom vatrom i kobasicama nataknutima na štapove. Zabava je mogla početi! Nakon okrijepe, uputili smo se na blagoslov vinograda, a zatim smo obišli i podrum. Baranja je, naime, jedinstvena po tome što se u vinski podrum ovdje ne silazi, već se ulazi ravno u njega. To je moguće zahvaljujući gatorima - kućicama sagrađenima uz brda - iz kojih se ulazi izravno u podrume koji su ukopani u tim istim brdima i osiguravaju idealnu temperaturu za čuvanje vina tijekom čitave godine.
Ovdje su nam Goran Matijević i Samir Nađ, glavni enolog Zlatnog brda, ispričali ukratko priču o vinariji. Iako je riječ o novoj i mladoj vinariji, svoju filozofiju proizvodnje vina bazira na dugoj baranjskoj tradiciji koja seže još iz rimskog doba. Upravo su rimljani i zaslužni za naziv ovog položaja - Mons Aureus iliti Zlatno brdo - po kojem je vinarija i nazvana. Samir nam je ispričao i priču o vinogradima, koji se prostiru na ukupno 6ha i koji su sa svojih 15 godina starosti upravo u savršenoj formi, a u kojima svaka priča o vinu počinje. U vinariji Zlatno brdo odlučili su se za ekološku proizvodnju, što zahtjeva dodatnu pažnju i brigu oko prevencije bolesti vinove loze, te se već nakon Vincekova vinogradi moraju često obilaziti i provjeravati. Vinarija godišnje proizvede oko 40.000 butelja, te za sad nemaju namjeru povećavati proizvodnju, već samo održavati visoko postavljenu letvicu kvalitete i biti na usluzi biranom tržištu sa jednako tako biranim vinima.
Nakon što smo odradili "tradicionalne i vjerske formalnosti" i obišli podrume, uslijedilo je ugodno druženje uz iće i piće, a sve uz pratnju tamburaškog sastava Panonica, kućnih prijatelja vinarije. Kući nas je, debelo iza ponoći, ispratilo zvjezdano nebo.
Vidimo se kasnije, (ali)gatore!
---
Tekst: Irena Lučić, diWine portal
Foto: Nikola Zoko
Comments