top of page
Writer's pictureIrena Lučić

Srijemsko-slovenski Istrijan i njegova imperijalna vina


92.g. n.e. rimski car Domicijan uvodi zabranu sadnje vinove loze u rimskim provincijama. Pravi razlozi povijesno nisu poznati, no pretpostavka je da su se Rimljani uplašili kvalitete grožđa (i vina) s povoljnijih položaja te da su na ovaj način željeli zaštititi jedan od svojih najznačajnijih izvoznih proizvoda i održati njegovu visoku cijenu. Tu istu zabranu, 276.g. ukida car Marcus Aurelius Probus, rođeni Srijemac i zasađuje prvi trs na Šuljamačkoj glavici, vinogradarskom položaju smještenom na obroncima Fruške Gore, u blizini Sremske Mitrovice. Iako je to bio važan potez u povijesti vinogradarstva, samog Probusa je naposlijetku došao glave – stradao je naime od vlastitih vojnika koje je, uz redovne vojničke dužnosti, tjerao da u slobodno vrijeme obrađuju zemlju i sade vinograde - što im se evidentno nije svidjelo 😊 Srećom, prije toga je ipak uspio vinovu lozu odvesti sve do Francuske, na čemu smo mu itekako zahvalni.


Upravo na toj slavnoj lokaciji, 2012. godine, Milorad Milošević - vlasnik vinarije Probus – sadi svoje nasade merlota, cabernet sauvignona, vranca, tamjanike, chardonnaya, rajnskog rizlinga, traminca, prokupca i probusa (koji je btw, križanac cabernet sauvignona i kadarke). I to točno 19. kolovoza – na rođendan slavnog rimskog cara. Rodni vinogradi, koji se nalaze na prosječnoj nadmorskoj visini od 260m, prostiru se na ukupno 16ha, a još je 40ha zasađeno novim nasadima koji tek čekaju prve prinose. Kakva će sudbina snaći Milorada, tek ćemo saznati, ali obzirom na vina koja oduševljavaju mnoge, rekla bih da je pred njim ipak znatno svjetlija budućnost u odnosu na cara Proba.


Na pitanje koliko ljudi je zaposleno u vinariji u šali odgovara: trojica - Beli, Mile i Milorad (što su sve njegovi nadimci 😊). U obradi vinograda pomažu mu četiri žene iz sela, dok mu vinariju, u domeni marketinga i prodaje, pomaže voditi kći Maja. No, kako mu obje kćeri žive u Ljubljani, a supruga trenutno radi u Poreču, većina svakodnevnih zadataka je ipak na Miloradu. Bez podrške svoje obitelji, tvrdi, ne bi nikada uspio, a trenutna razdvojenost vrlo mu teško pada.


Da se odmah razumijemo: Milorad nije rođeni vinogradar, niti je Probus tradicijska vinarija koja seže koljenima u povijest. Svoj interes prema vinu Milorad je otkrio tek odlaskom u mirovinu, kada je i saznao za priču o caru Probu i prvom posađenom trsu na Šuljamačkoj glavici. Da se uhvatio sadnje borovnica ili krumpira, Milorad bi bio podjednako uspješan, baš kao što je bio uspješan kada je radio kao direktor velikog proizvodnog pogona obuće u Sloveniji i ugostiteljskog naselja u Istri. Glavni adut ovog čovjeka nije znanje o vinu (taj dio prepustio je vrsnim enolozima), već nevjerojatna stvaralačka energija koja izbija iz njegovih očiju, pojave i svake riječi koju izgovara. Za razliku od većine, koji najprije gledaju gdje nečeg ima, pa onda odlaze tamo, Milorad ima urođenu sposobnost stvoriti carstvo tamo gdje donedavno nije bilo ničega. Takvi ljudi – i takva vina – uistinu se rijetko nalaze. Time mi je veća bila čast posjetiti ovu suvremenu vinariju smještenu u selu Veliki Radinci, nedaleko Sremske Mitrovice i poslušati njegovu impresivnu životnu priču. Životni put već ga je s 15 godina poveo, hm, pa skoro da možemo reći „od Vardara pa do Triglava“. Točnije od Sremske Mitrovice, preko Ljubljane i Istre, pa onda opet natrag – tako da za samog sebe tvrdi kako je srijemsko-slovenski Istrijan 😊. Meni se čini kako je Milorad vodio zanimljiviji život i od samog cara Proba.


Odmah po dolasku, Milorad nas je poveo u obilazak vinograda, s kojih puca pogled na Frušku Goru i predivnu panoramu Srijema. Osim povoljne nadmorske visine, odlikuje ih i dobra provjetrenost – uvijek dobrodošla saveznica u sprečavanju bolesti vinove loze, te vrlo kvalitetno tlo koje je kombinacija vulkanskih stijena, šiljaka i filita. Usred vinograda smjestio se Vinski hram – kušaonica vina koja je još uvijek u izgradnji, a čiji je izgled i arhitekturu osmislio sam Milorad. Po povratku u vinariju slijedi obilazak podruma, koji impresioniraju kako čistoćom tako i suvremenom tehnologijom (imaju čak i vlastiti laboratorij).


Došao je red i na kušanje vina. Započinjemo sa zanimljivim pet-natom još zanimljivijeg naziva (Im)Possible, koji je bijela kupaža merlota i traminca koji je buteljiran bez dodavanja sumpora, ali kojem - moram priznati - nedostaje potrebne svježine. Uslijedio je chardonnay Smells Like Love iz 2018. školovan 6 mjeseci na prirodnom talogu, čijih je 3-4% punjenja dodatno njegovano u polovnim barrique bačvicama viskija i ruma, a zatim pomiješano sa ostatkom u inoxu (na vrlo sličan način vinificirana su i ostala bijela vina iz Probus palete). Ima ugodnu aromatiku zrele dunje i citrusa. Sauvignon blanc Try Again iz 2018 vino je koje nas je najviše impresioniralo. Bez „napada“ bazge na nosu, izuzetne širine i mineralnosti, sa predivnim aromama kiwija i limuna i herbalnim notama bosiljka i limunske trave. Traminac Different Is Beautiful, također iz 2018. godine polusuho je vino punog tijela kojim dominiraju arome tropskog voća. BeliM – Believe In Yourself kontroverzan je orange iz 2017. godine. Riječ je o kupaži rajnskog rizlinga i traminca, koji su macerirani 10 dana, a zatim odležavani na talogu 24 mjeseca, pri čemu je također jedan dio vina dodatno školovan u bačvicama ruma i viskija. I za kraj – čarolija: Magis 2017 crna je kupaža cabernet sauvignona, merlota i vranca – iz prve berbe vinograda posađenih 2012. Ovog brončanog dobitnika Decantera 2019. godine odlikuje sjajna ravnoteža kiselina i tanina, te dug i ugodan aftertaste. Dominiraju arome crnog bobičastog voća i šljive, uz dodatak duhana i začinskih nota koje potječu od barriquea u kojima je i odležavan 18 mjeseci. Valja napomenuti kako su sva vina proizvedena uz minimum sumpora, koji je dodavan tek pri punjenju u boce.


I za kraj, ne mogu ne spomenuti etikete. Iako im je, na nagovor nekih velikih vinskih faca, najavljen redizajn i iako na prvi pogled možda djeluju kao trivijalne motivacijske poruke, one zapravo pričaju priču o životu obitelji Milošević, o vinariji i o samim vinima. Nazivi vina nastali su u trenucima sreće, borbe, nedoumice i životnih raskrsnica, iz kojih ova divna vinska obitelj svaki put izraste jača i složnija.



---

Tekst & Foto: Irena Lučić, diWine Portal


Comments


bottom of page