Na nedavno održanom festivalu vina MoslaVINA sve je - kako i dolikuje - bilo u znaku škrleta. Jedna je to od tri autohtone moslavačke vinske sorte, uz dišeču raninu i moslavac (kojeg su „prisvojili“ Međimurci pod sinonimom pušipel) i sorta koja, zasluženo, privlači sve veću pažnju vinske struke, ali i ugostitelja, zbog širokih mogućnosti primjene u ugostiteljstvu.
Ovnek žuti, ovnek slatki, škrlet tusti, škrtec – što su sve sinonimi za ovu sortu - autohtoni je kultivar Moslavine i Pokuplja, a proširen je i na Vukomeričkim goricama kao i na području Prigorja te u posljednje vrijeme i na području Miholjca u Slavoniji. Kako doznajemo od mladog moslavačkog vinara Nikice Katića, škrlet je trenutno posađen na ukupno 76ha, od čega 68ha na području Moslavine, dok se ukupna proizvodnja kreće oko 300.000l vina godišnje. Samim time, spada u najrjeđe hrvatske autohtone sorte koje su u komercijalnom uzgoju, a proizvodnjom škrleta trenutno se bavi 45 proizvođača. Ime škrlet potječe od njemačke riječi scharlach (šarlah), jer bobice škrleta u punoj zrelosti na sunčanoj strani dobiju ljubičasto-crvenkaste pjegice, pa cijeli grozd izgleda kao da je „obolio“ od ove dječje bolesti.
Udruga vinogradara i voćara Lujo Miklaužić iz Kutine revitalizirala je ovu staru sortu na način da je pokrenula i provela projekt klonske selekcije. U Upisniku sortnih listi Republike Hrvatske škrlet je upisan kao prva klonirana sorta u Hrvatskoj. Projekt je trajao punih 15 godina i na njemu su intenzivno radili stručnjaci Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dok su prvi cjepovi proizvedeni na vinogradarskom institutu Geisenheim u Njemačkoj.
Moslavina je područje duge vinske povijesti. Prve vinograde ovdje sadili su Traćani, Iliri, Kelti i stari Rimljani koji su Moslavačkoj gori nadjenuli ime Mons Claudius, prema caru Klaudiju. Povijesni podaci govore o snažnom razvoju vinogradarstva krajem 19. stoljeća kada su vinogradi zauzimali 170.000 ha, te su davali - pazite sad - oko tri milijuna hektolitara vina. Nakon oporavka od filoksere, započinje obnova moslavačkih vinograda, ali sa bitno drugačijim sortimentom, pa su tako od starih sorti, osim škrleta, sačuvani još samo moslavac, dišeća ranina, štajerska belina i kraljevina. Zbog dominacije novoposađenih sorti - graševine, rieslinga i chardonnaya – škrlet je došao do ruba izumiranja, od kojeg ga je spasio Lujo Miklaužić, direktor Moslavačkog vinogorja i osnivač vinarije Feravino iz Feričanaca 1970-ih godina.
Iako je godinama bio zanemaren i podcijenjen, u posljednje vrijeme škrlet doživljava svoju veliku renesansu. Vino je to kojeg odlikuje relativno niži sadržaj alkohola i nešto više kiseline, što ga čini osvježavajućim, pitkim i laganim vinom. Prema riječima sommeliera Tome Jakopovića, riječ je o vinu koje je veliki prijatelj hrane i mediteranske kuhinje, tjestenine i laganih rižota te je vrlo zahvalna sorta za ugostiteljstvo.
No, iako se škret uglavnom percipira kao sorta prikladna za proizvodnju mladih, lepršavih i svježih vina, izvrsni rezultati koje moslavački vinari dobivaju odležavanjem i maceriranjem škrleta sve više ukazuju na to da je riječ o sorti velikog potencijala. Upravo je to pokazala radionica pod stručnim vodstvom sommeliera Darka Lugarića, održana u Kleti Romić, a na kojoj smo imali priliku kušati čak petnaest različitih uzoraka škrleta. Kušanje je otvorio pet-nat Lagena iz 2021, kao (uspješan) odgovor mladog Svena Đoze na aktualne vinske trendove proizvodnje prirodnih vina. Riječ je o svježem, voćnom i dobro izbalansiranom vinu u kojem nas je iznenadio neobično visok ostatak šećera. Uslijedio je pjenušac Trdenić (2018) – kupaža 85% škrleta i 15% graševine, proizvedena klasičnom metodom uz 24-mjesečno odležavanje u boci. Divno, osvježavajuće, zaokruženo vino kojim dominiraju arome korice kruha i zrelog voća. Uslijedila su četiri vina 2021 godišta: voćni i pitki škrlet Žabić, tipičan sortni škrlet Jančar, šampionski Mikša i polusuhi i vrlo herbalan škrlet Florijanović. Od starijih godišta kušali smo škrlet Miklaužić iz 2019, u kojem su nas oduševile herbalne note, neobične arome anisa i zrelog voća te visoka sljedivost, zatim mineralni Trdenić private selection iz 2017, kojem pomalo već fali tijela, ali zato razvije divne tercijare, kao i njegovog „starijeg brata“ iz 2015 koje je pokazao dobru formu uz zaključak da ga, ipak, treba što prije popiti. Škrleti Mesarić iz 2012 (polusuhi) i 2011 (suhi) također su pokazali svoju sjajnu formu, divnu zlatnu boju sa zelenkastim tonovima i zrele mirise voća. Trio macerata predstavio se premijerom Košutić Familie iz 2020, nevjerojatno punog tijela i intenzivnog voćnog mirisa s velikim potencijalom za odležavanje. Uslijedio je Voštinić Klasnić (2020), vinificiran tromjesečnom maceracjom u drvetu ukopanom u zemlju, koji je pokazao izuzetan karakter. Romić 2018 pokazao se kao elegantan, zaokružen, izbalansiranih tanina i lijepe strukture. Za kraj, počastili smo se izbornom berbom prosušenih bobica Voštinić Klasnič (2018) koja je možda više od svih drugih vina pokazala ogroman potencijal sorte.
Za kraj, mogu reći samo: bravo MoslaVINA! A prišapnut ću vam i da je u pripremi knjiga „Škrlet“ koju zajedničkim snagama stvaraju stručnjaci Agronomskog fakulteta u Zagrebu, udruga vinogradara i voćara „Lujo Miklaužić“ te gradovi Kutina, Popovača i Ivanić-grad, a koja bi se uskoro trebala naći na policama knjižara nudeći znatiželjnicima sveobuhvatno znanje o škrletu.
---
Tekst: Irena Lučić, diWine Portal
Foto: TZ Grada Kutine
Comments