Točno se mogu sjetiti trenutka kada sam po prvi puta kušala malvasiju Tezoro, davne 2012. godine. Tada je već bila pod novom, redizajniranom etiketom koju je osmislio Petar, ali je vinogradima još uvijek „upravljao“ gospar Andro Crvik. „Ovo je najbolje vino koje sam ikad kušala!“ – pomislila sam.
Iako je otada kroz moj život p(r)oteklo puno sjajnih vina, moje se mišljenje o malvasiji dubrovačkoj kao sorti, ali i konkretno o Crvik vinima, nije značajno promijenilo. I dalje ih obožavam (malo je reći 😊). Uvjerila sam se u to još jednom na prezentaciji ove obiteljske vinarije, u organizaciji Vjeke Madunića, koja je održana 6. ožujka u Zagrebu.
Svoju vinsku karijeru Andro Crvik, osnivač vinarije, započeo je kao voditelj nabave u Dalmacijavinu. 1993. godine odlučuje na samostalan biznis, a ubrzo nakon toga - sukcesivno kroz 1995., 1996. i 1997. godinu - sadi prva tri hektara vinograda u selu Komaji, na specifičnom diluvijalnom tlu, koji i danas daju najviše uroda. Tu je posađena autohtona malvasija dubrovačka, te svjetski merlot i cabernet sauvignon.
Danas vinarija posjeduje 25.000 trsova na oko 6ha vinograda, te još toliko u kooperaciji. Noviji nasadi nalaze se na padinama Sniježnice, na nadmorskoj visini od 50 do 150 metara. Uz njih, tu su pozicije u Pjeran dolu, Vlahotini, Bjelinama i Barama, a sortno su se proširili na plavac mali i rukatac.
Vinariju od oca postupno preuzima sin Petar, pripadnik tzv. „zlatne berbe“ Agronomskog fakulteta u Zagrebu (generacija 2006) koja je iznjedrila današnje velike vinare poput Davida Štampara, Dominika Jagunića, Saše Bernobića i Lovre Miklaužića. Petar uvodi određene tehnološke inovacije u podrum, kreira nova vina te provodi marketinške prilagodbe, poput redizajna etiketa i naziva vina koja se vežu uz lik i djelo Marina Držića. Kroz nekoliko godina, Crvik vina postaju renomirana boutique vinarija, s 95%-tnim fokusom na prodaju u HoReCa sektoru (elitni dubrovački i zagrebački restorani) dok se preostalih 5% proda na kućnom pragu.
Valja napomenuti kako je vinarija ponosni vlasnik brojnih domaćih i međunarodnih vinskih priznanja, poput šampiona Sabatine 2017 za Vilin ples, zlata za Negromanta i Tezoro iz 2013 na IWC-u u Londonu, zlata za Vilin ples 2017 i srebra za Tezoro 2015 na Decanteru itd.
Zagrebačka degustacija, koju je i ovoga puta sjajno vodio sommelier Tomo Jakopović, stavila je naglasak na malvasiju dubrovačku. Sorta je to koja se po prvi puta spominje davne 1383. godine kada je smatrana vrstom lijeka (neki ju smatraju i danas, op.a. 😊). 1424. godine, kada se pretežito proizvodi kao prošek, zbog iznimne vrijednosti i rijetkosti zakonom joj je dozvoljena bilo koja tržišna cijena, za razliku od drugih sorti, koje su bile cjenovno limitirane. Kroz povijest, malvasija dubrovačka smatrana je diplomatskim vinom, koje je uvelike olakšavalo pregovore između Dubrovačke Republike i Otomanskog carstva, no krajem 19. stoljeća gotovo u potpunosti isčezava. Revitalizirana je zahvaljujući jednom jedinom trsu pronađenom 1969. godine, a nastavljaju je saditi Dubrovački podrumi d.d., od kojih, malo pomalo, cijepove preuzimaju i ostali vinari dubrovačkog kraja. Malvasija spada u muškatne, poluaromatične sorte iz obitelji malvasija kojih ima ukupno petnaest (među kojima je i maraština) i potječu iz Grčke. I nikako ju ne treba brkati sa (istarskom) malvazijom.
Prvo kušano vino bio je još neizbistreni Tezoro 2021, napunjen u boce samo za ovu prigodu. Riječ je o malvasiji dubrovačkoj uz dodatak 10% maraštine, ubrane na tri različite lokacije vinograda. Vinificiran je 24-satnom maceracijom uz kontroliranu temperaturu od 20°C, a na nosu daje sjajne arome naranče i grejpa.
Uslijedio je Tezoro barrique magnum iz 2018 – vino koje će prvi puta izaći na tržište ove godine, povodom obilježavanja 10 godina sadnje prvih vinograda malvasije. Vinificiran je istim postupkom kao i prvo vino, uz dodatak 15% maraštine i odležavanje u barrique bačvicama u trajanju 6 mjeseci. Riječ je o vinu ozbiljne strukture, slasnom i mineralnom, sa sjajno uklopljenih 14% alk.
Blasius, amber vino, po prvi puta je proizveden 2015. dok smo mi imali priliku kušati 2019. godinu. Ovo vino sjajan je pokazatelj širine i mogućnosti stilskog izričaja malvasije. Proizveden je spontanom fermentacijom, uz 9 mjeseci maceracije u 500-litarskim hrastovim bačvama. 30% volumena masulja nadoknađeno je baznom malvasijom sa selekcioniranim kvascima. Riječ je o preciznom vinu čvrstog tijela, bez zelenih tanina i hlapljivih tvari. Traži dekantiranje, koje oslobađa dobro uklopljene kiseline i užitnu mineralnost.
Arhivska Malvasija Marin Držić 2007 svojom nas je izvrsnom formom oborila s nogu i podsjetila na općenito dobru berbu 2007, kakva se ne pamti u posljednjih 15 godina. Vino ima izražene tercijarne note, precizno izražene arome arancina i livadnog meda, te izvrsno uklopljenih 15,6% alk. Ovo je vino, kao što mu i samo ime sugerira, po prvi puta tržišno lansirano 2008. g. povodom obljetnice 500 godina rođenja Marina Držića, što je Petra i inspiriralo na nazive vina vezane za lik i djelo ovog pisca i umjetnika.
Nakon četiri malvasije u različitim izvedbama, koje su definitivno pokazale ogroman potencijal sorte, degustacija nas je povela putem crvenih vina. Prvi na redu bio je Negromant iz 2018. godine. Riječ je o barikiranom merlotu (36 mjeseci kombinacije francuskih i slavonskih bačvica), branom sa tri različitih položaja crvenice i šumskog tla. Aromatski intenzitet ovog vina upravo je posljedica ovog pedološkog profila. Na nosu ima izražene voćne arome, a u ustima je sljedivo, sa zrelim taninima i dobro uklopljenih 14,1% alkohola. Ne bi mu škodilo duže odležavanje u boci, no vino je - bez daljnjeg - u potpunosti spremno za tržište i predstavlja dobru priliku za kolekcionare.
Šesto vino večeri, Vilin ples iz 2018. godine, kupaža je merlota, plavca malog i cabernet sauvignona, uz dodatak 5% malvasije. Dvije godine školovanja u kombinaciji starih i novih, francuskih i slavonskih bačvi. Do izražaja dolazi iznimno suglasje kupažiranih sorti i ugodna, zemljana nota. Kao i Negromanta, možda bi ga bilo bolje čuvati prije puštanja na tržište, no ogromna potražnja to u ovom trenutku ne dozvoljava.
Večer je završila Lorkom, grand reservom merlota iz 2017, nazvanog po konavoskom šumskom zafrkantu i zloduhu. Riječ je o limitiranoj ediciji od 2000 butelja po cijeni od 100 EUR, koja će također biti puštena na tržište ove godine. Vino je školovano 3 godine u hrastu, nakon čega je 2 godine odležavalo u boci. Kao što je komentirao sommelier Mario Meštrović, ukoliko je posluženo na hladnijoj temperaturi, tanini ovdje pomalo strše, no postizanjem idealne temperature omekšavaju i zaokružuju ionako divan aromatski profil kojim dominiraju koža, džem šljive i čokolada. Prava vinska rapsodija.
Svemu lijepom dođe kraj, pa tako i ovoj divnoj prezentaciji koju smo nerado napuštali, guštajući u posljednjim gutljajima. Vama savjetujem što prije pokret put juga. Jer vi to zaslužujete 😉
---
Tekst: Irena Lučić
Foto: Marko Čolić
Comments