Svake godine, nekako s proljeća (što bi rekao Žera) Hrvatsku obuzme vinski hype. Sve vrvi od promocija, kušaonica, sajmova, festivala i radionica. I svake se godine iznova čudim kako je moguće da u tom cijelom šušuru festival MoslaVINA prođe tako slabo zapažen, kad se tamo događaju tako genijalne stvari.
Ove sam godine imala sreću i čast biti pozvana sudjelovati na čak tri radionice održane uoči samog festivala, održanog zadnjeg svibanjskog vikenda u Kutini. Nakon vrlo stresnog probijanja kroz zagrebačku prometnu gužvu, kojeg je upotpunila za svibanj natprosječno visoka temperatura, Klet Romić više je nego ikad djelovala kao bajkovita zen-oaza u kojoj je nervozi naprosto zabranjen pristup. Nas dvadesetak sretnika sjeli smo pod nadstrešnicu smještenu kraj ružičnjaka, gdje nas je dočekao savršeno rashlađen pjenušac. Nakon toga, nismo imali previše izbora (a i nije da smo pružali neki pretjerani otpor ;)) - nego prepustiti se do detalja osmišljenoj radionici sljubljivanja hrane i vina koju je vodio Josip Orišković, sommelierski viceprvak Hrvatske.
Radionica pod nazivom „Škrlet, jesi li to ti?“ sastojala se od pet slijedova hrane, praćenih sa ukupno osam vina, pri čemu je naš zadatak bilo odlučiti koje se vino bolje sljubljuje sa kojim slijedom. Uz Moslavački paté (što je u prijevodu namaz od čvaraka) birali smo između pjenušca LaRita (2018) - kupaži 70% škrleta i 30% moslavca odležavanoj 30 mjeseci na kvascima i mladog Škrleta 2021. Težak izbor, ako uzmemo u obzir da su oba vina osvajači ovogodišnjih zlata na moslavačkom ocjenjivanju. Kao pratitelj ovog slasnog zalogaja uvjerljivo je pobijedio pjenušac, ali je i drugo vino samo po sebi privuklo pažnju svojim sjajnim balansom i očaravajućom svježinom. Vinski znalac i novinar, Ivo Kozarčanin ovu je priliku iskoristio da naglasi kako je po njegovom mišljenju moslavac (pušipel, furmint…) druga najvažnija sorta na svijetu, nakon – njemu omiljenog – rajnskog rizlinga.
Novi slijed, nova dilema. Uz rižoto sa špinatom, piletinom i tvrdim kozjim sirom pod nazivom „Moslavačka gora“ poslužen je škrlet Humka (2019) i kupaža Dragonada (2019). Iako je Humka sa svojim sur lie notama i diskretnim aromatskim profilom nešto bolje pratila samo jelo, kupaža graševine i škrleta – DragoNada – naprosto nas je oduševila. Osim predivne priče o Dragu i Nadi, osnivačima OPG-a Romić u vremenu kada još nisu postojali OPG-ovi i ljudima koji su perspektivnom kutinskom vinaru Nikici Katiću poput djeda i bake, ovo vino pruža i nesvakidašnji užitak svojom profinjenom malolaktikom i sur lie notama. No, Dragonada nije uvijek bila kupaža graševine i škrleta. Svoj je „vinski put“ započela 2017.g. kao kupaža chardonnaya i malo bijelog pinota, dobivena od grožđa sa južnih padina vinograda na 250m nm/v čiji je prinos reduciran na svega 2 grozda po trsu. Djed Drago na Nikicu se naljutio zbog takvog, poprilično razmetnog vinogradarenja, no čini se kako je ipak bio u krivu, jer je Dragonada 2017 ove godine osvojila moslavačko zlato.
Uz „Tanjur Ovnek“ kojeg je krasio svinjski file punjen shiitake gljivama i lisičarkama, povrće na maslacu i pire sa bučinim sjemenkama, poslužena su dva macerata koja čovjeku naprosto oduzmu svaku moć kritičkog rasuđivanja :) Pa su tako i mišljenja oko toga što je bolji match, bila podjeljena. Škrlet 190 dobio je naziv po 190 dana maceracije u inoxu, nakon čega je vino odležavano još 12 mjeseci u barrique bačvici. Nefiltrirani škrlet Ovnek macerirao je čak 313 dana, pri čemu je odmah prešan i punjen u male bagremove bačve. Za oba vina grožđe je ručno brano i probirano, kako bi se osiguralo da u bačve i tankove dospiju samo potpuno zdrave bobice.
Kao četvrti slijed dočekao nas je jelen a la wild uz knedlu na pari, nadaleko poznat specijalitet bake Nade. I uz njega vino za koje smo se unisono složili da je perfect match – Frankovka iz 2019, odležana 19 mjeseci u barriqueu, sa finim aromama crvenog bobičastog voća i odmjerenih drvenih nota. Još jedan dobitnik zlata kojima se Nikica očito odlučio dobrano okititi ove godine. Josip Orišković nam je uz ovo jelo, na praktičnom primjeru otkrio još jednu u nizu tajni dobrog sljubljivanja hrane i vina – vino koje se nalazi u jelu isto je ono koje treba biti u čaši.
Kako bismo utvrdili ovo sommeliersko pravilo (jer ponavljanje je majka znanja), uz čokoladni nabujak sa sladoledom i redukcijom od škrleta, poslužen je desertni Škrlet iz 2019 dobiven metodom prosušivanja na slami (tzv. passito metoda) u kojem su nas dočekale nesvakidašnje i usuđujem se reći čarobne note pelina, stolisnika i meda. Još jedan savršeni vinsko-zalogajni par.
Kada sam nekoliko dana nakon radionice razgovarala sa Nikicom, rekao mi je: „Bilo je baš onako kako sam si zamislio“. Ovaj moslavački vinar, osim što ima 33 godine, šarmantni osmijeh i tijelo rukometnog trenera (drage moje čitateljice, ako ste se bilo čemu ponadale – napominjem da uza sve to ima i suprugu ;)) ima i jednu osobinu kojom se može pohvaliti mali broj ljudi na svijetu: Oduvijek je jasno znao što hoće i nije mu teško uložiti napor kako bi stigao na svoj cilj. Već kao dječak u vinogradu djede Draga znao je da će biti rukometaš i vinar. Kad se samo sjetim da sam ja htjela biti balerina… 😊 😊 😊
Nikica je jedan od vinara tzv. moslavačke nove generacije i uvelike je zaslužan za znanstvenu i tržišnu afirmaciju škrleta. Statističke podatke o nasadima pod vinogradima i količinama vina sipa iz glave, a njegova su vina najbolji pokazatelj potencijala sorte za koju se dugo mislilo da može dati dobre rezultate samo kao mlado vino. Ali nitko pritom nije računao na Nikicu – i njegov vinarski san!
Klet Romić ima tradiciju ugostiteljstva koja seže u davnu 1974. godinu. Tada, već spomenuti Drago i Nada započinju sa proizvodnjom vlastitog vina, a par godina kasnije, od 1980., gosti već naveliko navraćaju u njihovu klet na objed. I dan danas se postojećih 60-ak mjesta iznimno brzo popunjavaju, pa kad poželite posjetiti ovaj komadić raja (i ispraviti nepravdu zapostavljanja Moslavine na vinskoj karti Hrvatske) – rezervirajte svoje mjesto na vrijeme.
---
Tekst&foto: Irena Lučić, diWine Portal
Comments