U Dalmaciji je već stoljećima uzgoj vinove loze obavezni dio života na selu, pa tako i u mjestašcu Ljubostinje, odakle nam dolazi boutique vinarija Slamić, koju smo imali prilike upoznati na još jednom predstavljanju iz ciklusa "Vrijeme je za..." Vjeke Madunića, održanom proteklog ponedjeljka u Češkom domu
Po povratku iz Njemačke sredinom devedesetih, nakon desetljeća gastarbajterstva, Dane Slamić odlučio se posvetiti obiteljskom vinogradu. 1500 trsova u Ljubostinju i još 3000 u šibenskom Donjem polju, uz otkup grenacha iz Nadina, ukupno omogućuje godišnju proizvodnju 10.000 do 12.000 litara vina. Nekako istovremeno u doba kada se Dane Slamić okreće ka vinogradarstvu, njegov sin Davor kupuje hotel Borovnik u Tisnom - čime je krug zatvoren. I danas, vinarija većinu vina plasira kroz vlastite ugostiteljske kanale, a mali viškovi začas se prodaju na uvijek žednom zadarskom području, te ponešto u Karlovcu i Zagrebu.
Prezentacija vina, koju je stručno vodio sommelier Tomo Jakopović, započela je pjenušcima Didin san bijeli (pošip, maraština, debit i trbljan) i Didin san rosé (grenache). Bila je to praktički premijera, obzirom da su oba pjenušavca tek prije nekoliko mjeseci izašla na tržište. Velika većina nazočnih dobro je reagirala na još jednu idejnu tvorevinu poznatog majstora za pjenušce Gorana Marmilića, enologa vinarije Slamić. "Potencijal ovoga sortimenta je velik" - razmišljanja su Franje Francema - "Od grenacha se može napraviti sve. Lagano vino, teže, ozbiljnije crno vino, a kao što vidimo i pjenušac".
Ćaćin san, treće po redu kušano vino, mirna je kupaža istih sorata koje nalazimo u bijelom pjenušcu. Riječ je o autentičnim sortnim predstavnicima šibenskog i benkovačkog zaleđa, vrlo ugodnih za konzumaciju. Mirni rosé od grenacha, vibrirao je živom tamnoružičastom bojom, dok je u ustima odmah ukazao na činjenicu kako je riječ o ozbiljnom, foodie vinu.
Ipak, lovorike su tu večer odnijeli "crnci": Syrah 2015, odležavan 18 mjeseci u barrique bačvicama, dolazi iz vlastitog vinograda u Donjem polju. Grožđe za ovu monosortnu etiketu bilo je reducirano zelenom berbom, čime se dobilo kompleksno vino izražene sortnosti, duboke granatne boje, a koje se upravo sada nalazi na svom vrhuncu te ga treba piti (što smo i činili :)). Babić 2017., također rađen pažljivim odabirom najboljih grozdova, boravio je u drvu čak dvije godine. Na nosu otkriva začinske note i zrele šljive. U svakom pogledu uzbudljivo vino.
Prema riječima Luke Slamića plan je vinariju zadržati u okvirima sadašnjih količina, te se pozicionirati na tržištu još boljom kvalitetom i prihvatljivom cijenom. Nije li to uistinu sjajna vijest! Živjeli!
---
Tekst & foto: Irena Lučić, diWine Portal
Comments