Iako je autohtona sorta vinove loze babić treća po važnosti u Dalmaciji, odmah iza plavca malog i plavine, koje i danas ima 350 ha na području između Šibenika i Splita, koja je desetljećima bila hraniteljica obitelji, zbog visokih prinosa, ali i lošije kvalitete vina, došla je na zao glas. Doktor Miljenko Bura, porijeklom iz Raslinja a danas sa stalnom zagrebačkom adresom, od 2008. godine ima misiju vratiti babić na mjesto koje mu pripada - čulo se na promociji vinarije Bura u Klubu šibenčana u Zagrebu.
Sommelier Tomo Jakopović drži da babić nema mineralnost kao plavac mali, tanine kao cabernet sauvingnon ili mekoću merlota, ali da loza stara više od 65 godina na golom kamenu, gdje nema kopanja, daje vino vrijedno pažnje, bilo da se radi o novijim godištima (berbe 2017 i 2018) koja su sada na tržištu, kao i arhivskima iz 2009. ili 2011. godine.
Imamo malo dobrih babića
Bura samozatajno ističe da mu je trebalo punih 15 godina da obiteljsku vinariju digne na veći nivo, pri čemu mu je uvelike pomoglo mentorstvo vinara Marka Sladića iz Plastova.
S kvalitetom je rasla i proizvodnja, pa je tako od nekadašnjih 600 do 900 butelja godišnje proizvodnja dosegla 1800 butelja. Recept za uspjeh pritom je ostao isti: moderna vina napravljen na tradicionalan način.
Naime, bez egzistencijalnog pritiska - jer radi se o vraćanju duga obiteljskim korijenima - ako berba grožđa nije dobra, kao što to bio slučaj 2020. godine, ne radi se vino. Tu nema kompromisa, jer ako ste spremni čekati pet godina da nikne prvi grozd iz kamena, onda vinu morate dati priliku da bude najbolje moguće, ističe naš domaćin.
Prema njegovim riječima, jako puno stvari stoji na tome putu. No, kad već imate dobru sirovinu, onda i bačve moraju biti prave. Jedna takva je barrique bačva dobivena od Vlade Krauthakera, poznatog vinara iz Kutjeva, koja je napokon dala dobre rezultate nakon nekoliko neuspjelih barrique-pokušaja. Nakon odležavanja vina u njoj punih šest mjeseci, slijedi flaširanje. Vino u bocama odležava pet godina prije nego li bude spremno i pušteno na tržište.
Kako se čulo, Primošten je poznatiji lokalitet za babić od onoga u zaleđu Šibenika, gdje je i autohtona maraština dobila puno pravo glasa posljednjih godina, zahvaljujuću upravo mlađim vinarima poput Marka Slatića, vinarije Testament i druge. Bura se nada da će njegovu upornost slijediti i drugi vinari i osigurati tako babiću priliku da se vine u vinsku orbitu.
Jakopović napominje da imamo premalo dobrih babića na tržištu, što je velika šteta, jer je riječ o vinu koje odlično prati tradicionalna jela iz Dalmacije, bilo da je riječ o ribi ili mladoj janjetini. Babić daje vino umjerene taničnosti, koja sa godinama brzo omekšava. Naime, iz vinarije Leo Gracina, izašlo je nekoliko vrhunskih babića i to je put koji treba slijediti jer je on pokazao što i koliko babić može na otvorenom tržištu.
Koja je referenta točka za babić?
U raspravi, vinski novinar Željko Suhadolnik pitao je što je to referentni babić, odnosno koja je njegova referentna točka? Dakle, koji su to parametri, posebno što se tiče organoleptike, koji određuju pojedino vino dobiveno od neke sorte.
Bura je odgovorio da nije ideja da svake godine rade ''isto vino''. Također, kaže, novi francuski barrique preparira vino, ali na taj način ponekad i ''uništi'' obilježja sorte koja bi trebala biti zaštitni znak nekoga podneblja, barem što se tiče turističke ponude.
Jakopović uz to ističe da suvremeno tržište pruža sve veći otpor visokim alkoholima kod crnih vina, a koja najvećim dijelom budu prodana upravo zahvaljujući turističkoj sezoni i potražnji koju ista generira.
Što se tiče cijene, sva vina Bura stoje između 17 i 25 eura, plus PDV. Skuplja su ona starijih godišta, što je razumljivo jer predstavljaju ''zlato'' skriveno u podrumu, koji je dvije trećine ukopan u zemlju, čime se osigurava da temperatura ni usred ljeta ne prelazi 15 stupnjeva celizijusa.
---
Tekst: Marinko Petković za diWine Portal
Pripremila: Irena Lučić
Foto: Nikola Zoko
留言